Arancini, limuncini i ostalo…

Na početku prvog ovogodišnjeg posta, svima želim jednu uspješnu, veselu, sretnu i zdravu Novu 2017. <3 Malo sam u prošloj godini neke tajne dobro čuvala i držala za sebe, a u ovoj godini više ne mogu zezati i pričati da sam pojela veliku pizzu i da sam zato malo deblja, pa vam mogu otvoreno reći

– na proljeće nam stiže roda s prinovom. 🙂 <3

Planiram opet pisati trudničke postove i samo se nadam da ću za sve imati dovoljno vremena. Na pomolu je i suradnja s jednim novim portalom za mame i tome se baš veselim. Na vrijeme vas obavijestim! Tamo bih pisala o kozmetici, a ovdje se nadam konačno malo više pisati i o nekim drugim stvarima tipa knjige, chit chat postovi o roditeljstvu, recepti i sl. Možda bih čak i o interijerima ubacila nešto s obzirom da sam u zadnjih godinu dana bila stalno u nekakvom uređenju doma. Ali o tom po tom i samo ako bude vremena, prioritet su mi ipak moje majčinske blogoteme. 🙂

Za prvi post u ovoj godini mislila sam vam pokazati neke kozmetičke novitete kojima sam se trackala, mackala i lakirala ovih blagdana, ali ipak sam se odlučila za jedan recept. Tradicionalan. Dalmatinski. Sezona je limuna i naranči, mislim da je ovo pravo vrijeme da isprobate ovu slasticu.

Malo prije Božića odlučila sam prvi puta u životu praviti arancine i limuncine. Za one koji ne znaju, to su tradicionalni dalmatinski slatkiši, a rade se od neprskane korice limuna i naranče. 

Nikad nisam voljela ove ušećerene stvari, pogotovo korice naranče i još od djetinjstva su mi bile skroz odbojne. Međutim, dogode se neke promjene u životu kada se čovjek iz rodnog grada Najlipšeg Na Svitu preseli u također prekrasan ali dijametralno suprotan grad na kontinent i postanu mu bitne i preukusne sve one stvari koje do tada nije volio ili ih je smatrao svakodnevnima, odnosno, nije znao cijeniti. 😉 

I tako, imamo jedno lijepo stablo limuna, a majka ih uvijek pakira i šalje za Zagreb da se ne prehladimo, a nabavljam redovno i neretvanske netretirane naranče od kojih svakodnevno pravimo sokove. Kako sam malo prije Božića odlučila sastaviti popis kolača koje namjeravam praviti za blagdane, u jednom receptu (stollen) mi se baš tražilo malo ušećerenih korica limuna i naranče. Malo sam razmišljala (!) i zaključila da je najlogičnije da sama napravim arancine i limuncine pošto imam dovoljno domaćih limuna i naranči. Svakako, za prvi put nisam htjela pretjerivati s količinom s obzirom na to da nisam znala kako će mi ispasti i hoće li se ukućanima svidjeti. 

Nakon što smo popili sok od nekoliko naranči i limuna, koricu sam očistila od onog bijelog gorkastog unutarnjeg dijela i izvagala. Bilo je točno 300 grama korica. 

Pošto nisam znala po kojem mi je receptu najbolje raditi, ja sam izvukla s polica svoje prastare dalmatinske kuharice, u svakoj pomalo pročitala o načinima kandiranja korica i odlučila se napraviti nešto po mom ali inspirirano svim tim receptima. U neke je čak išlo vino ili prošek, ali to sam skroz izbacila jer ionako nisam fan alkohola. Od začina sam koristila jedino pravu vaniliju. I smatram da je to baš pun pogodak! 

Evo moj postupak: 

1. Korice izrezati na trakice i potopiti ih cca 3 dana u hladnu vodu. Dnevno sam otprilike tri puta mijenjala tu vodu. Ovaj korak je potreban da se “ubije” gorčina korica. 

2. Nakon ta tri dana namakanja, tri puta, a svaki put u hladnoj vodi, kratko prokuhati korice. Znači, ubacimo ih u lonac s hladnom vodom, stavimo na štednjak i čim voda zakipi, nakon minut, dva, maknemo, procijedimo i ponovimo postupak tri puta. Ovo isto ubija tu gorčinu.

3. Šećerni sirup. Omjer je otprilike: koliko korica toliko šećera. U mom slučaju je bilo 300 grama korica, a šećer sam koristila smeđi i malčice ga smanjila pa stavila malo više od 200 grama plus vanilija. Na ovu količinu stavila sam oko 2 dl vode. Dakle, bitno je napraviti sirup tako da se na vatri šećer otopi u vodi i malo reducira. Kuha se nekoliko minuta.

4. Kuhanje korica u šećernom sirupu. Nakon što se sirup reducirao, u njega ubaciti korice i kuhati ih otprilike 15-ak minuta. 

5. Kuhane korice istresti na pleh obložen papirom za pečenje, paziti da se ne dodiruju i posuti šećerom.

6. Sušiti korice dva dana na sobnoj temperaturi.

7. Spremiti ih u limenu kutiju obloženu papirom za pečenje.

8. Jesti, umakati u čokoladu, stavljati u kolače…

Ako ste se pitali što uraditi s mirisnim sirupom u kojem su se kuhale korice, ja sam dobila neke ideje…

 Napravila sam gigantski jafa keks! 😀

Sirup je stvarno savršenstvo od mirisa: limun, naranča i vanilija… Divota! Imala sam dvije malene teglice tog sirupa. Jednog sam koristila odmah za ovaj improvizirani jaffa kolač (U okruglom kalupu za tortu ispekla sam nešto kompaktniji i gušći biskvit (tijesto s maslacem all in one),
vrućeg ga prelila sirupom, a kada se ohladilo, prelila čokoladom.
Savršenstvo! Ma kakav jaffa! Nula bodova za ovu divotu! Sin i ja smo se
odmah bacili na posao i pojeli tu večer zbilja reprezentativne komade
kolača. 😀 ), a drugog sam čuvala u hladnjaku nekoliko dana i napravila s njim male bombice od petit keksa, čokolade i maslaca. One su isto bile odlične! 

Najbitnije od svega je bilo da se moj malac navukao na arancine i limoncine i danima ih grickao. Ma ništa drugo od grickalica i slatkiša mu nije dolazilo u obzir, čak je jedno vrijeme nosio čitavu teglicu u krevet da spava s njim. A na spavanje nosi samo neke baš posebne stvari tipa moj raščupani plišani medvjedić iz 1983. godine, vlakić, bager, slikovnica i sl. 😀 

Još jednom, neka vam je sretna ova Nova!

🙂